« Pitaj njih dva franka »

Kako bi umakao prisilnom radu, Jules Carmelot napušta grad Cherbourg i skriva se na malom i izoliranom obiteljskom imanju, smještenom u općini Yvetot – Bocage (Nord-Cotentin) nekoliko kilometara od Valognesa. Mladić svjedoči neprestanim nadlijetanjima aviona koji najavljujuju predstojeće iskrcavanje. Ujutro, 6. lipnja počinju pristizati ljudi koji su ostali bez krova nad glavom, tražili su hranu i sigurno utočište. To kratko svjedočanstvo, napisano 1983. godine, danas se može pročitati u arhivu Memorijalnog centra. Katalogizirano je pod oznakom TE 393. Naslov « Pitaj njih dva franka » dodao je urednik.

6. lipnja 1944. brojao sam peti dan tu, oko 8 navečer.

Buka motora, podižem glavu i vidim vojni avion kako nisko leti, onda kažem na trenutak, ovaj Spitfire si svašta dopušta¹, onda nestane.

Rođakinja mojeg oca, koja je živjela u Yvetot-Bocageu u zabačenom mjestu (la Lande de Millières), skrivala me do osamnaeste godine u zamjenu za plaćeni smještaj i hranu. U protivnom su me čekali prisilni rad i Njemačka. Naravno, po oslobođenju nisam imao više ni prebijene pare u džepu.

Večer 5. lipnja, kao i obično , juha i krevet. Čuo sam kako otkucava ponoć, ali i neku daleku buku drugačiju od one koja bi se inače navečer čula. Oko 2 sata ujutro probudio me jaki zvuk motora, sličan onome « letećih utvrda » koje su uništavale postrojenja za lansiranje bombi V1.

Ustao sam i pogledavši kroz prozor vidio sam kako pada avion u plamenu. Zatim optičke varke aviona koji su se činili još u letu, sve to s bljeskovima silovitih napada u pozadini. I tako oko dva sata.

Bez predaha, topovi i zvukovi granata koje su posvuda nasumce padale sijući paniku među neprijateljskim postrojbama ; uslijedila su poprilično neprecizna iskakanja padobranaca. Onda se razdanilo i jedino se još moglo čuti potmulo udaranje u daljini.

Ujutro su počele dolaziti prve izbjeglice. Tada sam prvi puta vidio svoju ženu, njezina kuća je te noći bila pogođena granatom.

U dva dana pristiglo ih je dvadesetak. Prvi problem bile su namirnice, osim mlijeka i brašna, nije bilo baš puno toga, ali smo se snalazili. Navečer je trebalo pomusti krave kako bismo imali mlijeka. S kćerkom vlasnika imanja i njegovom unukom (koja će poslije postati moja žena) krenuli smo poprilično skrivenom stazom do polja, na putu do tamo je sve proteklo dobro, ali na povratku smo susreli dvojicu Švaba² do zuba naoružana, koji su isto tako tražili mlijeko. Uperili su mitraljez prema meni i tražili mlijeko, odmah sam poslušao, uzeo vrč i natočio mlijeko u njihove posudice, ali mi je gospođica MH, koja je bila strašno škrta, rekla da tražim od njih dva franka.

Uvjeravam vas da to nije bio trenutak za šalu. Onda sam joj rekao, ja ću ti dati taj novac. Kad smo se vratili na imanje, bogata nasljednica je uzela taj novac koji je spasio glavu jednog siročeta.

Američka vojska se polagano približavala, neki njemački vojnici vodili su sa sobom dva ili tri zarobljenika (kao ratni plijen).

U petnaest dana koji su uslijedili, sve do našeg oslobođenja, vidio sam zapaljeni Montebourg i uništeni Valognes³.

Kad sam se mogao vratiti u Cherbourg nakon mnogih muka, vidio sam svoju kuću na pola uništenu i opljačkanu ( tko je to napravio ?)⁴.

Trebao sam navršiti dvadeset godina, moja tutorica je potpisom odobrila moju regrutaciju. Rastao sam se od postrojbe « Rhin et Danube »⁵ 1946. Sve to… zašto sam uopće napravio ?

Priča kao mnoge druge.

Nezaboravno razočaranje.

• 1 Spitfire je britanski borbeni zrakoplov. Napominjemo čitatelju da pripovjedač uopće ne upotrebljava ni dvotočku ni navodne znakove kako bi naglasio direktni govor. Upotrebljava dva obična zareza kojima direktni navod počinje i završava, kao u ovom slučaju [op.p.].
• 2 « Švabo » je termin koji se upotrebljava u govornom hrvatskom jeziku za Nijemce, a ima blago negativan prizvuk. U francuskom originalu se spominje riječ « boche » - pejorativan naziv za Nijemce u 2. svj. ratu. [op.p.].
• 3 Na putu do Cherbourga, Montebourg zauzima najvažniju točku u borbi za pristup u sjeverni Cotentin. Taj zamak je bio puno puta napadnut, posebno 8., 10. i 12. lipnja. Fosforne bombe i granate koje je ispaljivala mornarica pretvorile su Montebourg u oganj. Neki stanovnici su se sklonili u opatiju, a mnogi drugi su izašli iz svojih podruma kako bi se dali u bijeg. Tri napada 6., 7. i 8. lipnja sravnili su Valognes, « mali normandijski Versailles ». Ljepote grada bile su pretvorene u prah. Izbrojeno je 300 mrtvih.
• 4 Pitanje je simptomatično za okolnosti oko bitke za Normandiju. Okupator je krenuo u pljačkanje mnogih resursa na francuskom teritoriju : živežnih namirnica, prijevoznih sredstava, vrijednih predmeta. Nijemci nisu bili jedini optuženi za pljačkanje prema svjedočanstvima stanovnika Niske Normandije. U tome su jednako sudjelovali Francuzi i saveznici, a sve na štetu preneraženih civila.
• 5 Ime prve francuske postrojbe pod vodstvom generala de Lattre de Tassignyja. Bila je sastavljena od vojnika iz vojske prije primirja, vojske Vichijevske Francuske čiji je stožer bio u sjevernoj Africi. Nakon sudjelovanja u borbama u Italiji, pa dolaska u Provansu, ta vojska u kolovozu 1944. unovačuje mnoge francuske mladiće željne ratnog iskustva uz saveznike.