O iskrcavanju na 10km istočno od Cherbourga
Gospođa Lecoffre 1979. godine opisuje iskrcavanje savezničkih snaga. U svibnju 1944. bila je prisiljena na bijeg pred Nijemcima, ona i njezin zaručnik doznaju za početak operacije od uzgajivača stoke iz Sainte-Mère-Églisea koje su susreli na sajmu u Valognesu. Budući da je Nijemcima uputila riječi kritike, ova mlada žena biva uhićena i odvedena u zatvor Cherbourg gdje će ostati zatočena cijelu noć. Na povratku svjedoči napredovanju Amerikanaca prema Cherbourgu. Radi se o teškoj bitki održanoj u području u kojem su polja i livade ograđene visokim živicama. Uhvaćena na prepad, američka vojska se suočava s organiziranom njemačkom obranom, odlučnom da pod svaku cijenu obrani luku Cherbourg. Ova priča se nalazi u arhivu Memorijalnog centra u Caenu. Katalogizirana je pod oznakom TE 204.
Živjeli smo na posjedu koji su djelomično okupirale njemačke trupe – artiljerijske postrojbe koje su stizale jedna za drugom u razdoblju od početka 1940. do 18. svibnja 1944. U dvadesetčetiri sata bili smo izbačeni (ja, moja majka i djed) iz kuće na farmi u kojoj smo još boravili.
Vijest o iskrcavanju smo doznali od mog zaručnika koji je otišao prodati kravu na sajam u Valognes. Pregovori su brzo bili gotovi. Naišao je na uzgajivače stoke iz Sainte-Mère-Églisea koji su najavljivali spuštanje padobranaca. Svoje navode su potvrđivali pokazujući pojaseve i komade padobranskog platna. Neki su prepričavali te događaje u jednoj gostionici koja je dva sata poslije bila u plamenu.
Proveli smo nekoliko dana bez ikakvih vijesti, jer nismo više imali lokal u kojem smo mogli slušati BBC. Onda je uslijedilo oduzimanje konja i zaprežnih kola u mjestu La Glacerie i mobilizacija vozača zbog transporta municije u okolicu Montebourga. Moj zaručnik je otišao u slabim zaprežnim kolima prikačenim na jednog konja, uspio je sve istovariti i vratiti se sa susjedom zahvaljujući svojim brzim prijevoznim sredstvom te zbrci koja je vladala na mjestu predviđenom za skladište. Dok su se vraćali, Valognes je bio u plamenu.
Zadržali smo neke životinje na poljima udaljenim od farme, naročito u voćnjaku. Avion koji je nisko letio, izrešetao je obližnji spremnik vode, ali i konje postrojbe koji su se nalazili na poljima pored konjušnice. Prekosutra su konji zauzeli pašnjake krava, dobro skrivene ispod stabala jabuka.
Moja majka i ja smo se uputile na farmu kako bismo obranile naša prava. Farma je bila preobražena u rovovsko polje; okruživali su je kilometri bodljikave žice; rupe, rovovi i poznata protupadobranska zaštita1 potpuno su promijenili izgled tog mjesta. Frizijski konji2 su onemogućavali ulaz kolima. Jedini odgovor na naše protestiranje je bio: «Rat je!» Na to sam ja odgovorila: «Ne zadugo, Englezi su u Valognesu!» (Nismo čuli da se govorilo i o Amerikancima). Krenule smo pune dostojanstva, međutim brzo su nas sustigla dva stražara koji su nas uhvatili l zatočili u vinskom podrumu ostavivši nas dugo vremena u neizvjesnosti i iščekivanju. Treba reći da su posljednje okupatorske postrojbe bile heterogene, ali poprilično tvrde: veterinar i poručnik su se isticali svojim zalaganjem. Na kraju, navečer smo se ukrcale u vozilo koje nas je odvelo (natikače na nogama, užad za krave na rukama) u lučki zatvor. Prihvatio nas je poznati stražar zajedno s pripadnicima Hitlerove mladeži3: mladići su se na svom krevetu igrali s mačkicama. Naše ispitivanje su smatrali šalom, ali smo pod stražom bile sprovedene u sobu bez stakala na prozorima, ali sa željeznom ogradom i pregradnim zidom i... velikim spremnikom za maslac koja je služila kao nužnik. Imali smo duplu sreću: predah u silovitim noćnim napadima na arsenal i okolna mjesta i naravno nemogućnost da nas se odvede u Saint-Lô gdje bismo bile ostale pod ruševinama zatvora kao mnogi civili iz Cherbourga4. Iz te noći u zatvoru sjećam se jednog zatvorenika pored nas kojemu je kašalj razdirao prsa.
Sljedećeg jutra su zatvorenice gnjavatorice bile oslobođene nudeći im bijelu kavu koju su se požurile uzeti u kući prijateljice na drugom dijelu grada. Bio je to, nažalost, posljednji put da smo uživali u njezinom gostoprimstvu: u napadu na četvrt Val-de-Saire bila je pogođena ona i liječnik Deslandes – vrlo cijenjen u Cherbourgu.
Nakon što smo došle kući žive i zdrave te usprkos neugodnoj šetnji (deset kilometara u natikačama na nogama), pomislile smo da je bolje udaljiti se od našeg imanja pa smo otišle u La Glacerie.
Konvoj zaustavljen pored Montebourga je poslije nekoliko dana napredovao. Trupa u ne baš najboljem stanju se povlačila, zakamuflirala se ispod velikih stabala na farmi mojeg svekra i svekrve.
Taj njihov potez nam je prekosutra priskrbio ubojito bomardiranje artiljerije. Mjestašce La Glacerie je zbog zračnog napada dijelom bilo sravnjeno sa zemljom.5 Tog jutra brojne žrtve su još bile po cijelom mjestu. Skrile smo se u obližnju šumu iz koje su nas Amerikanci izvukli te nas odvezli kamionom u Le Theil, van dometa njemačkih postrojbi u Cherbourgu, kako su oni to pretpostavljali. Međutim, i garnizon se tada predao. Vrlo često silovite borbe vodile su se na obližnjim uzvisinama. Nakon zatišja vratile smo se na naš posjed. Okupatorske snage branile su svoje pozicije prije nego što su se predale. O tome su svjedočila nosila umrljana krvlju i poderane uniforme u štalama. Hrpe municije bile su razbacane uzduž ograde s bodljikavom žicom. Amerikanci su ovdje bili razoružali neprijatelje, sve su bili očistili zakopavši mrtve konje u rovove, a ponegdje pokopavši i ljude. Vidjeli smo neka ostavljena trupla, među kojima jedno kojemu je ruka virila iz rova – jedna nestala osoba manje. Takva istina je obiteljima uvijek bila draža.
Po povratku doživjeli smo veliku bol. Od naše obiteljske kuće ostala su samo četiri zida. Okupirane farme u mjestu Nijemci su spalili nakon što su ih napustili. Grupa majstora je prije rekonstrukcije farme pronašla ispod stijena skladište streljiva koje bi bilo eksplodiralo da je kuća ostala čitava po našem povratku; ali jednom kad se uspostavi mir i kad se svi ponovo nađu u jednom komadu, materijalna šteta ostaje samo ružno sjećanje.
Sjećanje na vrijeme bitke u Francuskoj: s vidikovca se vidio spektakl u luci koja je bila tamna od količine brodova specijaliziranih za iskrcavanje. Naša polja saveznici su pretvorili u tranzitne točke. Kamioni su ulice pretvorili u kaljužu u koju su automobili upadali sve do osovine. Onda informacije i dezinformacije, veze u prekidu, mir i ponovni susreti.
- 1 Pripovjedačica se referira na tzv. «Rommelove šparoge.» Taj izraz je skovalo lokalno stanovništvo kojeg su njemačke vlasti prisilile na ukopavanje štapova u područjima koje bi saveznici mogli koristiti za slijetanje.
- 2 Ukrižene željezne šipke (ili drveni štapovi) sa zašiljenim vrhovima i željeznim žicama koje su onemogućavale prolaz vozilima.
- 3 Hitlerova mladež, na njemačkom Hitler-Jugend je organizacija mladih Hitlerove Nacionalsocijalističke stranke, a osnovana je 1926.
- 4 O bomardiranjima mjesta Saint-Lô mogu se pročitati svjedočanstva Julien Le Bas i Jeana Rogera. Pošteđen prvih napada koji su se zbili ujutro i navečer 6. lipnja 1944., zatvor je bio pogođen po noći s dvije bombe koje su uzrokovale požar: od sedamdesetak zatvorenika mnogi su izgubili život.
- 5 Pošto se branio pristup Cherbourgu, mjestašce La Glacerie i njegova njemačka trupa pretrpjeli su brojne napade. Grad je oslobođen tek 24. lipnja nakon bespoštedne borbe.
Partenaires :
